Konjic je prostorno najraširenija općina sa površinom oko 1 300 kilometara kvadratnih, gdje su pojedina mjesta udaljena od Konjica i po 60 kilometara. Prednost općine je njenom položaju, da je povezana i cestovnim i željezničkim trasama sa većim centrima, da se nalazi na dva jezera i jednoj rijeci i da je okružena planinama.Do 1992. godine nosilac privrednog razvoja bile su metalna, namjenska i drvna industrija, a turizam je  bez obzira što su i tada na području Konjica postojala sva prirodna bogatstva kao i danas, bila sporedna djelatnost kojoj se nije poklanjala značajna pažnja, niti se smatralo da turizam može biti okosnica razvoja konjičke općine.

Najstrožije čuvana tajna SFR Jugoslavije,  D-0 , objekat kodnog naziva „Istanbul“, kasnije prozvan kao „Armijska rezervna komanda“ i „ Atomska ratna komanda“ u narodu najpoznatiji kao „Titov bunker“,  građen je u potpunoj tajnosti punih 26 godina, od 1953. do  1979. godine. Gradnja je koštala tadašnjih 4,6 milijardi američkih dolara što bi u današnjoj protuvrijednosti bilo više od 10 milijardi američkih dolara i predstavlja treću najveću investiciju bivše SFR Jugoslavije.

Najljepša je i najatraktivnija planina u BIH. Smješten je u srcu dinarnih planina u sjevernom dijelu Hercegovine. Prenj leži u luku, sa sjeverozapada, rijeke Neretve od Glavatičeva kod Konjica do Bijelog Polja kod Mostara; sa jugoistočne strane je omeđen planinskim masivima Veleža (1969m), Crvnja (1921m) i Visočica (1964m). Okružuj ga prirodna i vještačka jezera: Boračko, Jablaničko, Grabovičko, Salakovac, kao i rijeke Neretva, Ljuta, Neretvica, Bijela i Drežanka. U podnožju planine se nalaze tri grada: Konjic, Jablanica i Mostar. Planina Prenj spada u visoke planine BIH. Njen najviši vrh je Zelena Glava - 2155m. Vrhovi Prenja su interesantni i privlačni za planinare koji uživaju u čarima ove netaknute prirode.

Nalazi se na sjeveroistočnoj strani planine Prenj, na nadmorskoj visini od 405 m. Oblika je elipse, dugačko 786, široko 502 i dubine do 14 metara. Spada u jedno od najljepših prirodnih jezera u BiH. U njega utječe Borački potok, a otiče rječica Šištica koja pravi vodopad visok preko 30 metara. Okolicu krase gusti kompleksi četinarske i listopadne šume. U jezeru ima šarana, potočne i jezerske pastrmke, kalifornijeske, riječnih rakova, po kojima je Boračko jezero i poznato. Boračko jezero je prijatno za kupanje, odmor i rekreaciju, pripreme sportskih ekipa, a bogato je raznovrsnom ribom, što predstavlja pravi raj za ribolovce. Omiljeno izletište i odmaralište domaćih i stranih turista, od Konjica udaljeno 20 km asfaltnim putem.

Jablaničko jezero je vještačko akumulaciono jezero. Prostire se od Konjica do Jablanice. Privlači kupače i ribolovce, a pogodno je i za sportove na vodi. Površina jezera iznosi 13 km2 , s najvećom dubinom 70m. Svojom ljepotom privukao je mnoge turiste, a od davnina poznato je kao vikend-odmaralište turistima sa svih strana svijeta. Jablaničko jezero je nastalo 1953. godine, izgradnjom lučne brane na Neretvi, 5 km uzvodno od Jablanice.Visina brane je 80 metara i jezero se proteže uzvodno do Konjica. Maksimalna dužina mu je oko 30 km. Površina jezera je 1440 ha, a zapremina oko 290 hmł pri maksimalnoj ispunjenosti vodom. Najveća dubina je 80 metara a oscilacije vodostaja su i do 25 metara.Jezero je bogato raznosvrnom ribom, poput: Pastrmke, Glavatice, Strugača, Šarana, Bijelog klijena, Pijurice, Babuške.

Osnovan je u martu 2011. godine. Djeluje kao poslovna jedinica ustanove narodni univerzitet Konjic. Raznovrsnost i mnoštvo eksponata čine ga neizostavnim mjestom za upoznavanje prošlosti i prirodne baštine općine Konjic. Stalna izložbena postavka, kao i tematske izložbe, predstavljaju istinsku atrakciju za domaće i inostrane turiste, školske ekskurzije i druge zaljubljenike u tradicionalnu kulturu i običaje svih naroda koji od davnina naseljavaju ovaj dio Hercegovine. Stalna izložbena postavka muzeja sastoji se od: Etnološka zbirka, Galerijski prostor, Arheološke zbirke, Rodna kuća Zulfikara Zuke Džumhura, Biblioteka zavičajne zbirke

Neretva je brza, pjenušava, zelena i bistra rijeka, koja u kanjonu uzvodno od Konjica adrenalinom napunjenim rafterima pruža neponovljiv doživljaj. Posljednih deset godina rafting na Neretvi doživio je naglu ekspanziju. Organizirano je i nekoliko natjecanja u okviru Prvenstva BiH, ali je gornji tok Neretve ipak prvenstveno vrhunski turistički užitak. Od Glavatičeva do Konjica vozi se najinteresantnija rafting tura na Neretvi sa nekoliko divljih dijelova i spada u najatraktvnije rijeke u Evropi sa stepenom težine 2-3. Dužina staze je oko 23 km i plovidba traje oko 5 sati sa prelijepim kanjonom i vodopadima, koji se vide prilikom spuštanja. Tokom plovidbe Neretvom rafteri mogu da uživaju u odmoru i ljepotama Malog i Velikog kanjona, uz netaknutu prirodu i prizore koji nisu vidljivi sa puta, kao i u četiri adrenalinska brzaka, koji su poredani tako da je svaki naredni ekstremniji od predhodnog. Skiperi koji upravljaju čamcima obučeni su profesionalci i sigurno će prevesti posadu od starta do cilja. Raftingom na Neretvi se bavi dvadesetak agencija. Za one koji traže više adrenalina pravo vrijeme za rafting su april i maj sa visokim vodostajom Neretve.

Lukomir je podbjelašničko selo, najvisočije naselje u Bosni i Hercegovini sa 1472 mnv. Selo je sačuvalo svoj etno-izgled, posjećeno brojnim turistima radi svoje autentičnosti i prirode koja ga okružuje. Do ovog sela se može doći iz pravca Sarajeva, a također i iz pravca Konjica. Ovo selo pripada općini Konjic. Svakom ko se uspne na malo uzvišenje povrh zadnjih kuća u selu, zastane dah pred veličnstvenim pogledom na dugački greben Visočice čiji se rub strmo obrušava u gotovo 1000 m duboki klanac kojim protiče Rakitnica. Lukomir je poznat po svojoj tradicionalnoj odjeći, a žene i danas nose pletene odjevne predmete kakvi su se nosili i prije nekoliko stoljeća.

Depandans je Zavičajnog muzeja Konjic i sadrži fundus od autentičnog namještaja kuće koji je izrađen od strane konjičkih drvorezbara i ukrašen prelijepim tradicionalniim motivima, originalne nošnje Zulfikara Zuke Džumhura, mnoštvo literarne građe-objavljenih i ne objavljenih autorskih tekstova Zuke Džumhura, njegove porodice, pa sve do fotografija na kojima su prisutni najznačajniji Zukini prijatelji, pisci i brojni umjetnici sa kojima se susretao tokom života. U okviru posjete Zavičajnom muzeju organizira se po želji gostiju i posjeta depandansa rodne kuće Zuke Džumhura